DVIJE PRIČE O JEDNOM KRAJU ILI SMRTOVNICA JEDNOJ LJUBAVI
Posveceno jednoj ljubavi poslije koje ni Ljubav više nije ista, Nini, Bojanu i svima koji prepozanaju sebe....
Njena priča: Otišla sam od tebe. I nemoj patiti. To ne trebaš činiti, niti to očekujem od tebe. Pokušaj shvatiti. Znam da je teško. Dvije godine ti se neko zaklinje na ljubav i ode. Ali vjeruj mi tako je jedino ispravno. I za tebe, i za mene i našu ljubav. Otišla sam jer sam prestala biti žena koja te voli najviše. A ti ništa manje od najviše ne zaslužuješ. Ja sam drugačija od ostalih. Ne pristajem na djelimično onda kada dajem. I ako ne mogu dati sve, ja odlazim. Utjehe sam uvijek prepuštala drugima. Slabijima od sebe. Ja sam jaka. Odlučila sam biti takva i sada više ne mogu dalje. Ja svaki svoj poraz pretvaram u pobjedu, svaku suzu u biser iz kojeg onda svijetli svjetlost koja razbija tamu. Ta snaga u meni je snažnija i od mene same. Previše me je puta pobjedila da bi se otrgnula od nje ovaj put. I sa njom nikada nisam sama. Zato mislim da je ispravno da dalje nastavimo razdvojeno. Teško je živjeti sa tim da ne možeš i ne znaš gubiti. Teže nego što možeš i pretpostaviti. Teško je živjeti sa tim da možeš izgubiti sve, i ono najvrijednije, a nastaviti dalje, jači nego ikada. I ne, ja ne patim za nama. Možda ćeš se pitati kako je to moguće? Ja nikada ne patim za onim što ostavljam. Ja umirem sa tim, spaljujem jedan dio sebe i onda se iz pepela ponovo rađam. Ja ne znam drugačije. To ne znači da te nisam voljela, to samo znači da smo stigli do kraja. Neki krajevi nekada dođu nepredviđeni. I bez mnogo objašnjenja. Za mene je previše lako očajavati. Sjediti u tami prepuštena bolu, pisati stihove o samoći. Vjeruj mi da je puno teže ustati i nastaviti dalje. A mene su učili da su teži izbori uvijek ispravniji. Svojim odlaskom sam i tebi dala priliku da te neko voli. Najviše na svijetu. Ja više nisam ta. Jednostavno znam da sam to prestala biti. Možda se snaga u meni previše boji ljubavi, pa je vješto tjera od sebe da ne bila povrijeđena. Ali ja protiv te snage ne mogu, ona me je odvela do svake pobjede, do svakog vrha sa kojih sam se propinjala da dotaknem nebo. Vodila me stazama heroja. A oni uvijek ostaju sami. Jer na vrhu je zrak rijedak i do tamo svako mora pronaći svoj put. Na to putovanje karta za dvoje ne postoji. Pokušaj me razumjeti. Čuda su moguća samo u nama. Put svakog od nas će se negdje završiti. Na nekoj zadnjoj stranici novima ostat će da blijede naše fotografije kao uspomena na jedno postojanje. I da titraju neke riječi pomno birane. I šteta što na ovom svijetu ne postoje smrtovnice za ljubav, ja bih našu učinila neponovljivom u znak zahvalnosti prema tebi jer si me volio i birala riječi koje ti mogu dati najveću snagu da nastaviš tragati za onim što smatraš vrijednim. Ti zaslužuješ da te neko voli najviše na svijetu. Ja to nisam. Zato sam skupila snagu da se sklonim sa puta koji te vodi u nečije novo srce. U cjelinu ljubavi. Sretno.
Njegova priča: Za mene je ljubičasta božanska boja. Naš prvi poljubac je imao okus ljubičastog. Mislio sam da dotičem nebo u suton, da sam pronašao put do Vječnosti. Ali nisam. Ti si otišla. I stavila tačku na sve. Kada bi svi ljudi imali tvoju snagu ljubavi možda ne bi više ni bilo. Ja sam želio za ove dvije godine da ti dokažem da ne moraš biti sama u životu. Da postoji neko ko može da te voli. Ali očito nisam mogao da te pratim. Ja ipak znam da si me voljela. Više nego mnogi na svijetu. Zato se tako teško mirim sa tim da više nećemo biti zajedno. Zašto svemu ljepom mora doći kraj? I zašto gubimo one do kojih nam je najviše stalo? Ja sam volio i tvoju snagu, jer je dio tebe. Istina je da mi nikada nisi plakala na ramenu, nikada se nisam brinuo kako ćeš se snaći u nekoj situaciji, uvijek sam imao povjerenja u tebe, sada shvatam da sam te i sam često prepuštao tebi samoj. Sada znam da nisam trebao. Upravo ta snaga kojoj sam se i sam divio sada se okrenula i protiv mene. Odvela te je od mene. Ja iskreno ne znam kako ću dalje? Kako voljeti slabije ako sam jednom volio najjaču? I ko me može više voljeti? Ja ne znam pobjediti ovu tugu. Pokušavam gledati svijet tvojim očima, ali nisam ja ni sjena od heroja. Ni pokušaj. Samo promašaj. To sam poslije tebe. Budi jednom jača od te snage u sebi, baš u inat, u ime naše ljubavi koja je postojala. Ja ni do jednog vrha ne mogu sam. Ne mogu bez tebe. Ja želim tvoju ljubav, makar i djelimičnu. Okreni se iza sebe. Negdje između tvojih pobjeda čekam te ja. Spreman da te prihvatim ponovo u svoje naručje. Barem mi reci gdje da te nađem kada poželim još jednom doživjeti okus ljubičastog? Da li bi tada sišla sa svog trona i poljubila me.... Daj sebi šansu da voliš i budeš voljena. I ne ostavljaj iza sebe smrtovnice ljubavi. Uskoro neće imati ko da ih čita.
